Moj
Čuj,
Blog
srijeda, travanj 29, 2009
vojak @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, siječanj 9, 2009
Zagrabio sam sinoć, ponovno, sasvim nepotrebno i iz čiste objesti, u svoje skladište sreće. U autu ovaj put. I jutros isto.  No, događa se i na drugim mjestima. Skoro svuda. Vječna  potreba za drugom prilikom. Koja se zove sreća.
Problem je jedino kaj nikad ne znaš kakvo je stanje na skladištu. I dal ga stvarno puniš onda kad misliš da ga puniš.
vojak @ 14:56 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, listopad 7, 2008
vojak @ 21:45 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 22, 2008
Dogodi se ponekad takav slučaj ljudima u kojem je ono što se ne želi reći tako lijepo uokvireno onim što se govori da nam sama kontura nastale šupljine veli sve.
Al možda su tak i htjeli. Zapravo, da, vjerojatno jesu. Ne uvijek ipak.
vojak @ 19:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 6, 2008
E, znaš ono kad staneš na ulici okrenut na istočnu stranu pa se zadiviš dokle može doprijeti  tvoja sjena od tog umornog sunca.
Ponekad se, stojeć i gledajuć pod slučajno otkrivenim kutem,  začudiš kako te moglo sveg zasjeniti nešto tako sitno kao što je ova duša.
vojak @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 29, 2008
Da, definitivno je svima lakše kad se ode na brzinu, izbjegne čekanje. I nama i njima.
vojak @ 20:29 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, svibanj 16, 2008
Kad s visoke grane stabla trešnje koja ti obilno daje, uz večernju pjesmu ptica, i crveno nebo,  kroz otvoren prozor ugledaš  pognutu glavu i sklopljene ruke, što beskrajno mirno čekaju posljednji izdah onog koji je skriven iza tamne zavjese, koji je dugo bio tu, a sad odlazi zadnji put,  vidiš u sasvim drugom svjetlu monogo toga što si sebi dopustio priuštiti, a kasnije mislio da možda nisi smio.
vojak @ 19:33 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 5, 2008
Imamo tako u danu nekoliko čvrstih točaka koje drže to fino tkanje na okupu. Kao pravi opipljivi predmet. Pipamo pipaljkama sjećanja. Jer sve što je sad sad je već sjećanje.
Na primjer, čvrsta točka, neko lice, osmjeh, rečenica. Sunce što viri na istoku.  kraj kojem je došao naporan put. U žeđi dugo očekivan izvor. Tanjur ričeta.  Ili pogled u daljinu na sve strane. Ili neočekivani opojni  miris što ga nosi topli zrak iz osunčane provalije. Sve doslovno.
A može biti i neka iznenadna poručica na telefonu, u vrhu te  kupole.
Ah, dovoljno je par lijepih dana u uživanju da se čovjek raspekmezi.
vojak @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 6, 2008
Mislim da sam danas popravio neku stvar što sam je zeznuo jednim svojim lagano sarkastičnim izljevom. Koji je, možda zbog prefino naštelanog obrambenog mehanizma,  shvaćen na izrazito negativan način.
Osjećam se dobro. Jer se time unaprijedio jedan ugodan odnos.  No, ništ melodramatičnoga, sasvim prijateljski međumuški  odnos.
I tak, još jedan ugodan i koristan dan. Osim suncem sprženih izbočenih dijelova lica.
vojak @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 31, 2008
Kako me zanimaju mnoge stvari i kako razmišljam o mnogim svjetskim problemima te tražim rješenja za njih,  a onda tu su i svakojaki drugi svakodnevni problemi, strahovi, želje, čežnje i pokoja iznenadna radost ali obično kratkotrajna, i kako sve to stvara ogroman broj dojmova u mojoj glavi, tako  je moje radno pamćenje često prenapučeno pa se mnogih stvari ne sjetim kad bi trebalo. A i u ono vrijeme su  nas proizvodili s manje memorije.

Često su to razna obećanja koja dajem ljudima, a dajem ih lako jer me ljudi često  oduševe ili dirnu svojim veselim karakterom,  naklonošću, marom te spremnošću na davanje i pomoć. Sjetim se ja što sam obećao jer to je duboko utisnuto negdje unutra ali kad se sjetim obično nije pravi trenutak za napravit obećano. A kad je pravi trenutak onda  zbog naprijed opisane stalne  navale novih dojmova ne mislim o tome.

Sad moram malo prebacit na drugu stranu. 

Od firme smo dobili lijepe male tekice za upisivanje nekih sitnijih stvari, onakve s žicom upletenim listovima tako da se može lako presavijat i pisat takoreći u hodu. Te su ti tekice jedna od onih stvari koje te osvoje i privuku na prvi pogled svojom dražesti i ljupkošću al kad ih imaš ne znaš kaj ćeš s njima.  Uzeo sam ih par komada jer je bilo viška ili pak zbog ne znam čime zaslužene naklonosti šefove tajnice. Dugo sam tražio pravu namjenu za te tekice, probao sam ih svakako iskorištavati ali nije išlo.  Nekoliko sam ih čak i poklonio.

I tako sam danas odlučio učiniti nešto u vezi one prve stvari te se odmah  nametnula tekica čiji sam ćošak slučajno primijetio u ladici tražeć neki papir.
Sad ću si fino sve što trebam učinit, silna obećanja, namjere i druge misli što časkom prolete zapisati u tekicu, pod datumom. A kad dođem doma, kao i drugo jutro lijepo ću si otvoriti tekicu i pogledati što mi je činiti, dakle dvaput dnevno.

Tako sam danas već nešto i zapisao, tek da vidim. Čini se da ću morat smisliti neku metodu kojom ću se podsjćat da trebam pogledati u tekicu.

Eto, sad vidite što je.

Topli dani su tu, treba ić štihat. Al o tome kasnije, ako bude valjalo.
vojak @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.